PSORIJAZA

Psorijaza je upalna, kronična bolest kože koja se najčešće očituje dobro ograničenim pojavama crvenila na koži (eritem) i ljuštenjem kože u obliku srebrnastih ljusaka (deskvamacija). Simptomi bolesti obično su minimalni uz povremeni svrbež, no kozmetičke implikacije mogu biti velike. Bolest može zahvatiti samo neke dijelove kože (lakat, koljena, vlasište, nokti, obrve, područje oko anusa i/ili oko pupka) ili se proširiti i na cijelo tijelo. Neki ljudi razvijaju tešku bolest s bolnim artritisom. Psorijaza se najčešće javlja kod odraslih osoba između 20 i 40 godina starosti, a rijetko se pojavljuje kod djece i starijih ljudi. Širom svijeta pogađa oko 1-5% ljudi. Oko 125 milijuna ljudi u svijetu boluje od psorijaze.

Uzroci bolesti mogu biti različiti: poremećaj metabolizma kože i vrlo bitan nasljedni faktor, jer je dokazano da često obolijevaju osobe kod kojih neki članovi obitelji imaju tu bolest. Smatra se da mnogi okolišni utjecaji pobuđuju upalnu reakciju i posljedično jače ljuskanje: ozljede, sunčane opeklime, HIV, infekcija s β-hemolitičkim streptokokima, lijekovi (β-blokatori, klorokin, litij, ACE inhibitori, indometacin, terbinafin i interferon-α),trudnoća, emocionalni stres i alkohol.

beta glucan

Klinička slika bolesti se jako razlikuje od osobe do osobe, promjene mogu biti bez simptoma ili blago svrbe, a i promjene su različitog izgleda, ovisno o tipu. Najčešći oblik je psorijaza u plaku (obična psorijaza, psoriasis vulgaris ili kronična psorijaza u plaku); promjene su neupadljive, ovalne crvenkaste papule ili plakovi prekriveni debelim , srebrnastim, sjajnim ljuskama. Promjene se pojavljuju postupno te se povlače i vraćaju, ili spontano, ili ovisno o poticajnim čimbenicima. Kod 5-30% bolesnika razvija se artritis, koji može dosta ograničavati bolesnika.

Na temelju dobi početka bolesti postoje dva oblika vulgarne psorijaze: Tip I psorijaze se nasljeđuje; bolest započinje u mlađoj životnoj dobi (prije 40. godine) i tijek bolesti je teži nego u tipa II. Tip II psorijaze se javlja sporadično u kasnijoj životnoj dobi (nakon 40. godine) i ne nasljeđuje se.

Psorijaza je vrlo rijetko opasna po život, ali može utjecati na bolesnikovu sliku o sebi. Zbog specifičnog utjecaja koji psorijaza ima, ne samo na zdravlje, nego i na izgled bolesnika, i njen je utjecaj na kvalitetu života iznimno snažan. Ono što je specifično u psorijazi jest činjenica da se ona očituje na koži, a koža je onaj dio organizma koji je izložen pogledima drugih. To utječe na negativno procjenjivanje drugih i stigmatizaciju. Zbog svega toga psorijaza može imati značajan utjecaj na emocionalno i psihičko zdravlje oboljelog.

Dijagnoza bolesti najčešće se postavlja na osnovi kliničkog izgleda i raspodjele promjena. Biopsija je rijetko potrebna i ne mora imati dijagnostičku vrijednost. Bolest se klasificira kao blaga, umjerena ili teška, uglavnom ovisno o uspješnosti bolesnika da se nosi s bolešću (utjecaj promjena na bolesnikov svakodnevni život).

Liječenje psorijaze može biti lokalno i sistematsko. Posebnost u liječenju psorijaze je terapija svjetlom (fototerapija).

Lokalna terapijska sredstva koja se nanose utrljavanjem su obično tzv. „prvi izbor“ za blaže oblike bolesti. Ciljevi su: ukloniti ljuske, smanjiti upalu te ublažiti lokalne simptome poput osjećaja napetosti i svrbeža. U tu svrhu se upotrebljavaju i brojna sredstva za njegu kože (emolijensi poput losiona, mlijeka , krema, parafina). Najučinkovitiji su kad se nanose dva puta na dan te neposredno nakon kupanja. Kako se ljuskanje smanjuje promjene mogu izgledati crvenije ili prozirnije. Emolijensi su bezopasni i vjerojatno bi ih trebalo koristiti uvijek kod blago umjerene psorijaze.

Salicilna kiselina je keratinolitik koji omekšava ljuske, olakšava njihovo odstranjenje, pogotovo korisna za vlasište gdje ljuske mogu biti prilično debele.

Masti, šamponi ili otopine s ugljenim katranom djeluju protuupalno i na nepoznat način smanjuju hiperproliferaciju keratinocita. Nanose se prije spavanja i ispiru ujutro. Mogu se kombinirati sa kortikosteroidima ili uz izlaganje prirodnoj ili umjetnoj ultraljubičastoj svjetlosti. Antralin je lokalno djelujuće protuupalno sredstvo. Mehanizam djelovanja je nepoznat. Može djelovati i nadražujuće posebno u područjima kožnih nabora.

Kortikosteroidi se obično primjenjuju lokalno, ali se mogu i injicirati u male ili otporne promjene. Nanose se dva puta dnevno, ponekad uz antralin ili ugljeni katran nanesen prije spavanja. Kako se promjene poboljšavaju, kortikosteroide treba nanositi rjeđe ili trebaju biti slabiji kako bi se minimalizirala lokalna atrofija, stvaranje strija i teleangiektazije (ograničeno proširenje kapilara, venula i arteriola). Sistemska primjena kortikosteroida može ubrzati egzacerbacije (pogoršanje) ili razvoj pustularne psorijaze pa se ne smiju primjenjivati za ni jedan oblik psorijaze. Dugotrajna primjena lokalnih kortikosteroida na velikim površinama isto tako može izazvati sistemske učinke i pogoršanje psorijaze.

Kalcipotriol je sintetski derivat vitamina D. Danas je redovit izbor za lokalno liječenje blažih oblika psorijaze ili u predahu od sistemske terapije (odnosno u kombinaciji s kortikosteroidima). Nema značajnijih nuspojava u uobičajenim dozama.

Tazaroten je retinoid za lokalnu primjenu.

Fototerapija je liječenje UV zrakama kod bolesnika s opsežnom psorijazom, obično 2-3 puta tjedno i to u kombinaciji s lijekovima-psoralenima ( P+UVA= PUVA). U zadnje vrijeme sve se više koristi uski snop UVB zraka uz koji nisu potrebni psoraleni.

Sistemska terapija psorijaze koristi se kod težih slučajeva, a takav oblik terapije ima i širi spektar nuspojava.

Metotreksat uzet na usta je najučinkovitiji oblik liječenja kod teške onemogućavajuće psorijaze, pogotovo kod psorijatičnog artritisa i drugih oblika psorijaze koji ne reagiraju na lokalnu terapiju. Nuspojave su mučnina, slabokrvnost, nesanica i umor. Ne dolazi u obzir u trudnica ili žena koje planiraju začeti (preporučljivo je izbjegavati trudnoću čak i do 3 godine nakon prestanka liječenja metotreksatom). Sve osobe koje su podvrgnute liječenju metotreksatom moraju redovito odlaziti i na krvne pretrage.

Ciklosporin je imunosupresiv koji se može primijeniti kod teške psorijaze. Primjenu treba ograničiti na nekoliko mjeseci i izmjenjivati s drugim oblicima liječenja. U imunoterapijska sredstva spadaju i inhibitori faktora tumorske nekroze (TNF) –α (etanercept i infliksimab, alefacept i efalizumab (biologici). Inhibitori TNF-α dovode do dugoročnijeg povlačenja psorijaze, no njihova se neškodljivost još istražuje.

Blaga psorijaza s plakovima se može liječiti samo emolijensima, keratoliticima, katranom, lokalnom primjenom kortikosteroida, kalcipotriolom i/ili antralinom ili njihovom kombinacijom. Izlaganje suncu je povoljno, ali sunčane opekline mogu dovesti do pogoršanja bolesti. Umjerena do teška psorijaza s plakovima liječi se lokalnom primjenom lijekova te fototerapijom ili lijekovima na usta. Imunosupresivi se koriste za brzi, kratkotrajni nadzor (npr. omogućujući odmor od drugih načina liječenja) i za najteži oblik bolesti. Imunoterapeutici se koriste kod umjerene do teške bolesti koja ne odgovara na druge lijekove.